|
“Eva!” čula sam svoje ime. Polako sam otvorila oči. Soba u kojoj sam se nalazila nije bila ono što sam očekivala. Ležala sam na malom krevetu bez jastuka, vrat me užasno bolio a oči su mi se privikavale na polumrak u kojem sam se nalazila. Tek nakon nekoliko trenutaka sam shvatila da zapravo ležim u ćeliji. Sivi, bezlični zidovi okruživali su moje tijelo dok mi je um pokušavao shvatiti kako sam se ovdje našla.
“Eva Zimyatov. Napokon da i tebe upoznamo.” duboki glas je dolazio iz zvučnika, a ja sam primjetila staklo kroz koje su me gledala dva lica. Ono što me prepalo bila je činjenica da su oba para očiju bila skrivena pod tamnim staklima naočala.
“Kao što možeš vidjeti, pripremili smo se za razgovor s tobom.” drugi glas bio je visok, ženski i pomalo iritantan.
“Dakle. Tvoja moć jedna je od najzanimljivijih i zato se pripremi na mnogo ispitivanja.” opet se javio ženski glas, a zatim je osoba kojoj je glas pripadao izašla.
“Nadam se da imaš dovoljno krvi.” prošla me jeza kad sam čula duboki glas.
“Ostavljamo te još par sati da se pripremiš.” opet je prozborio zvučnik. Spustila sam pogled, a kad sam ga vratila iza stakla nije bilo nikoga.
Ležala sam na krevetu i čekala trenutak kad će doći po mene. Istovremeno sam pokušavala uspostaviti mentalnu vezu sa Sergeiom, ali činilo se da mi ne uspijeva. Sklopila sam oči i pokušala se u mislima vratiti u dan kada sam stigla u Boston.
Arkady je plaćao taksistu, Sergei je uzimao kovčege, a ja sam gledala u zgradu ispred sebe. Kiša mi se slijevala niz lice.
The Shamrock
Duboko sam udahnula, a zatim uzela jednu torbu i prva krenula prema baru. Odmah iza mene bila su moja braća, Arkady i Sergei. Došla sam do vrata, i prije nego sam ušla, pogledala sam prema svoja dva anđela čuvara.
Sergei je, kao i ja, bio na našu majku. Bili smo izrazito blijede puti, plave, skoro bijele kose i dubokih plavih očiju. Svatko tko nas je vidio istog trena je znao da smo blizanci. Arkady je, s druge strane, bio na oca. Valovita, smeđa kosa i sive oči. Zajednička nam je bila tetovaža obiteljskog grba na lijevoj podlaktici – bijela vučica i tamno-plavi gavran, i očite slavenske crte lice.
Obojica su se nasmiješila i kimnula. Ti osmjesi udahnuli su mi tračak optimizma. Otvorila sam vrata i ušla u carstvo zelene boje. Uz zvukove Pougesa i miris tamnog piva polako smo hodali do šanka. Bar je bio skoro prazan. Za šankom je sjedio crnokosi muškarac i naizgled razgovarao sam sa sobom, a u kutu je za stolom sjedio zelenooki i vragolasto se smijao slušajući nabacivanje vrckave konobarice. Pogledi su nam se sreli i on je ustao. Zastala sam. Arkady je stao ispred mene, u svoj tipičan zaštitinički stav.
“Mislim da ste došli na krivo mjesto.” trgnula sam se na zvuk snažnog isrskog naglaska.
“Ne, ja mislim da smo na pravom mjestu. The Shamrock? O’Malley?” sad se crvenokosa vlasnica Shamrocka trgnula na Arkadyjev naglasak. Savršeno je pričao engleski, ali odbijao je prihvatiti engleski naglasak.
“Kako znate za ovo mjesto?” javio se škotski naglasak zelenookog.
“Dobro, ima tu koji Amerikanac?” pitala sam smijući se. Ja sam, kao i Arkady, a i Sergei, savršeno govorila engleski, ali isključivo s ruskim naglaskom.
“Ima.” javio se muškarac za šankom.
Vrckava konobarica namrštila se, a zatim šapnula nešto zelenookom.
“Molim vas, predajte svoje oružje.”
“X-ray vision? Zakon.” bila sam oduševljena.
Arkady i Sergei stavili su svoje Glockove na stol.
“I ti.” rekla je Irkinja gledajući mene.
“O vjerujte, moje oružje nije Glock, on mi je samo zaštita.” rekla sam, ali ipak izvukla Glock.
“Još nam niste objasnili kako znate za ovo mjesto i zašto mislite da ste na pravom mjestu.” opet se javio zelenooki.
“Zbog ovog.” Arkady je ipružio ruku i obavio ju vatrom.
“A vas dvoje?” pitala je Irkinja.
“Kontroliram radioaktivnost, a ona tuđe umove.” Sergei je prvi put progovorio.
“Onda bi bio red da se upoznamo. Gabriel McGrath.” zelenooki mi je pružio ruku.
“Ja sam Eva. I nemojte me zvati Eve. A ovo su Arkady i Sergei.” predstavila sam ih i dodala.
“Zimyatov.”
“Kaitlin. Zovite me Red.”
“Jenny Finn.” veselo se predstavila konobarica.
“Dean Fillion.” čuli smo sa šanka.
Otvorila sam oči. Opet bezlični zidovi i mrtva tišina. Razmišljala sam koliko sam zavoljela irsku glazbu zbog Kaitlin, i kako bi željela da ju sad opet čujem. Pokušala sam odrediti koliko vremena je prošlo. Dva sata, možda tri. Ustala i počela hodati po ćeliji. Bila sam svjesna da će svakog trena netko ući i odvesti me na testiranje.
Možda će zaboraviti naočale. Možda ih mogu maknuti.Samo jedan pogled u oči. Samo jedan.
Iz mojeg razmišljanja prenula me eksplozija. Bila je toliko snažna da me odbacila do zida. Udarila sam glavom i pala u nesvijest.
“Evo, ključevi. Oprostite što nisam ovo mogla srediti jučer, ali morala sam neke stvari premjestiti.” Red mi je predala ključeve. Stajali smo ispred vrata stana koji se nalazio iznad bara. Uz naš budući dom tu su bila još dva stana. U jednom je živječa Red. Zamišljeno sam pogledala u druga vrata razmišljajući tko bi mogao živjeti iza njih. Odgovor je u tom trenutku izašao. Gabriel je bio samo u boksericama, a moj pogled prešao je preko njegovog torza i ruku. Bio je savršeno građen.
“Gabe!” ljutito je rekla Kaitlin.
“Sorry. Jenny pita dal imaš koju majicu, ostala je tu ovu noć, pa onda...” rekao je i naslonio se na zid. Pogled je prešao preko Arkadyja i Sergeija, a zatim ga zaustavio na meni. Gledala sam njegove zelene oči i poželjela ga kontrolirati. Na sreću(ili možda žalost) othrvala sam se tim mislima i skrenula pogled.
Probudila sam se u svom krevetu. Miris čaja ulio mi je sigurnost. Polako sam okrenula bolnu glavu i vidjela Gabea i Arkadyja kako spavaju u stolica pored kreveta. Sergei je, naprotiv, bio u potpunosti budan. On i Alexis su bila na kauču. Alexis je spokojno spavala na njegovom ramenu, dok se on smješkao.
“Budna si?” tiho me pitao.
“Da, ali glava me ubija.” šapnula sam, ali ipak sam bila preglasna. Gabe se trgnuo iz sna i skočio iz stolice, stolica se prevrnula i probudila Arkadyja i Alexis. Odjednom su svi stajali oko mog kreveta. Nitko od njih nije bio glasan, svi su shvatili moju potrebu za tišinom.
“Osjećam se kao da sam popila tri litre vodke.” promrmljala sam i popila gutljaj čaja. Okus whiskeyja podsjetio me na Kaitlin.
“Gdje je Red?”
“Radi. Bila je tu prije par minuta.” odgovorio mi je Gabe i nježno me poljubio.
“Khm-khm.” Arkady nije volio naše pokazivanje osjećaja, barem ne u njegovoj prisutnosti.
“Ljudi, mislim da meni treba još sna. Glava mi puca.” tiho sam rekla.
Gabe je legao pored mene u krevet i ja sam naslonila glavu na njegovo rame.
Arkady je došao do mene i poljubio me u ćelo, a zatim izašao. Sergei je učinio istu stvar, pa su on i Alexis izašli. Ostali smo samo Gabe i ja. Pogledala sam ga u njegove predivne zelene oči.
“Zelenooki.”
“Prepala si me, princezice.” još jednom me poljubio, a ja sam sklopila oči i zaspala na njegovom ramenu.
|
